Novi Sad će po treći put ugostiti najpriznatija imena iz sveta knjiženosti i izdvaštva na konferenciji “Book Talk 2017” koja će se održati 29. septembra u Galeriji Matice srpske i Spomen-zbirci Pavla Beljanskog.
Tokom 14 panela, koji se održavaju paralelno u dva prostora, učesnici će govoriti o problemima izdavaštva danas, Deklaraciji o zajedničkom jeziku, književnoj kritici i novinarstvu u digitalnom dobu, kao i kreativnom pisanju u eri novih medija, pripremama Novog Sada za Evropsku prestonicu kulture 2021. godine, jugoslovenskom književnom nasleđu, putopisnoj, skandinavskoj, erotskoj književnosti, domaćoj fantastici i drugim temama.
U panelu “Da li smo savladali strah od letenja: Savremena erotska književnost” učestvovaće i Tatjana Radmilo, prevodilac, kolumnista, pisac koji trenutno priprema izdavanje zbirke šaljive erotske poezije, sa kojom smo razgovarali u susret konferenciji:
Pripremate izdanje zbrike šaljive erotske književnosti. Kako je došlo do te ideje i zainteresovanosti za ovaj vid književnosti?
– Došlo je slučajno, napisala sam pjesmu Otiš’o si, brazilku prob’o nisi, objavila je na Facebooku, pjesmu se ljudima svidjela, dijelili su je, došla je do Marine Krleže, spisateljice i urednice portala Seksoteke. Marina me pozvala da gostujem na Seksotinovu u Zagrebu i tako je sve počelo.
Pisala sam u nekim drugim formama, ali ne i poeziju, te je i meni samoj bilo otkriće koliko se mnogo može reći o svakodnevnim aspektima seksualnosti u stihu.
Prilažem i tu famoznu pjesmu.
Otiš’o si, brazilku prob’o nisi
Priprema je bila bolna, iscrpljujuća i skupa
Ukazivalo je da će bit malo hopa cupa
Kad smo se našli goli u gol poziciji
Hladan tuš
Zar se vi to na nulu dolje brijete?
Nisam doš’o da jebem dijete
Okrene se i ode
Ah, prokleti svijete
Ne dala ti nijedna više nikad, probisvijete
Dosta prevodite i imate uvid u sve ono što čitalac nema ili ima tek kasnije, ako za neko delo čuje i zainteresuje ga. Kako vidite savremenu erotsku književnost?
– Ne vidim je jer mi se čini da je nema na hrvatskom tržištu, odnosno nema je dovoljno. A s obzirom na trenutno stanje u društvu, bit će je još i manje.
Da li je erotska književnost danas tabu?
– S jedne strane imamo samoprozvane odjele za ćudoređe koji pripadaju ekstremnim religijskim skupinama, a onda vas netko pozove na crkvenu krizmu na kojoj sve petnaestogodišnjakinje, šesnaestogodišnjakinje i sedamnaestogodišnjakinje izgledaju kao da su u pauzi snimanja hardcore porno filma.
Pop pjesmuljci veličaju opijanje, žene koje pokorno čekaju svoje ljubavnike koji žive u čvrstim brakovima, međutim, pokušajte napisati nešto o seksualnom odnosu u kojem je žena aktivna i u kojem uživa.
Dobar je primjer i odlazak u kazalište i situacija da publika uvijek prasne u neobuzdani smijeh kad čuje naglas izgovorenu riječ pička bez obzira o kojem je tekstu riječ. Hajdemo se smijat, ono kao kad je maloj djeci neugodno.
Problem je u ogromnoj količini licemjerja i dvostrukog morala. Sjetimo se samo križarskog rata prilikom pokušaja uvođenja spolnog odgoja u hrvatske škole.
A kako gledate na uspehe dela kao što je “Pedeset nijansi sive” i tu vrstu komercijalizacije?
– Nisam uspjela pročitati Pedeset nijansi sive jer nisam imala strpljenja. S jedne strane shvaćam uspjeh takvog djela jer je u skladu s patrijarhalnim konceptom žene robinje koja mora ispunjavati sve želje svog potencijalnog princa, partnera, zaštitnika… On je naravno izuzetno oku ugodan, što nije zanemarivo, ali je i dobro potkožen, što je mnogo važnije.
Jednom sam čula kako je jedna djevojka prepričavala neku zgodu u kojoj je pitajući neku svoju prijateljicu što radi s tim ocvalim likom, ova odgovorila: “Sestro, plakat ćeš ionako, pa je bolje plakat u Mercedesu.”
Nekad sam mislila kako je dobro da ljudi čitaju bilo što, samo neka čitaju. Sad više ne mislim tako. Ono si što čitaš, jedeš, misliš…
Primijetila sam da je u posljednje vrijeme došlo do strašnog porasta interesa za ljubavne romane tipa nekadašnjih Vikend romana. Oni se upoznaju i osjete strašan animozitet jedno prema drugome, međutim nakon jednog prvog dodira, koji može imati i natruhe nasilnog ponašanja, polude od uzajamne strasti te nakon peripetija kroz sljedećih par desetaka stranica završe sretno zauvijek zajedno. Ma dajte, molim vas! Fuj i bljak!
Budući da je ovaj roman samo u Hrvatskoj prodan u 150.000 primjeraka (?!?) prema podacima koje sam našla na Internetu, jasno je koliko može biti utjecajan. I onda se čudimo porastu rodno uvjetovanog nasilja.
Kao i prethodne dve godine, i ove će Book Talk konferenciji prethoditi “Nedelja knjige” tokom koje će biti sprovedena akcija deljanja besplatnih knjiga u gradskom prevozu. Svi građani koje volonteri zateknu da čitaju knjige u gradskom prevozu dobijaće besplatne knjige na poklon.
Walk&Talk: Razgovor sa omiljenim piscem tokom šetnje Novim Sadom održaće se takođe i ove godine. Učesnici konferencije su prošle godine imali priliku da se druže sa Isidorom Bjelicom, prošetaju gradom i uživaju uz kafu i kolače u gradskoj poslastičarnici. Posetioci mogu da pišu sa kim bi od učesnika konferencije voleli da se druže na mejl adresu walktalk@color.rs i tako saznaju i termin šetnje.
Ovogodišnjoj konferenciji prethodi izbor za „Sliku Novog Sada 2017.“. Novosadske javne ličnosti i čitaoci portala NShronika izabrali su najlepšu sliku, a njoj će se govoriti dan pred konferenciju, u četvrtak 28. septembra od 20h u Spomen-zbirci Pavla Beljanskog. Kriterijum je bio da se slika nalazi u stalnoj postavci nekog od novosadskih muzeja ili galerija ili da je na njoj novosadski motiv. Sledeće godine “Book Talk” pokrenuće akciju – “Novi Sad čita jednu knjigu”.
Tradicionalno, kotizacije za studente književnosti su besplatne. Prijavu i kopiju važećeg indeksa potrebno je poslati na mejl adresu jelena.jahura@color.rs.
Svi zainteresovani mogu da kupe kotizacije putem Gigstix mreže – info na ovom linku ili putem zvaničnog sajta www.color.rs/booktalk2017
Konferenciju organizuju Color Media Communications, HBO Color Media Events, uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama, a prijatelj konferencije je Erste banka.
