Home Konferencije #Digital2019 – Danijel Koletić: Imati plan za krizu predstavlja ozbiljnu investiciju –...

#Digital2019 – Danijel Koletić: Imati plan za krizu predstavlja ozbiljnu investiciju – mali broj kompanija ima takve protokole

999
0

Šestu godinu zaredom Color Media Communications organizuje “Digital”, regionalnu konferenciju o trendovima u telekomunikacijama i medijima.

Ovogodišnji – #Digital2019 – trajaće 2 dana – 05. i 06. septembra (četvrtak i petak) i okupiće najznačajnija imena iz ovih oblasti iz celog regiona, kao i brojne goste iz inostranstva.

Konferencija se održava u Hotelu Metropol u Beogradu.

#Digital je konferencija na kojoj učestvuju CEO telekoma u regionu i to je jedini skup koji okuplja prve ljude vodećih operatera: MTS, VIP, Telenor, Deutsche Telekom, Orion, Mtl Bugarska.

Konferenciju otvara Nenad Popović, ministar za inovacije i tehnološki razvoj, Branko Ružić, ministar uprave i lokalne samouprave u Vladi Republike Srbije, Kyle Scott, ambasador SAD-a u Beogradu, Mateja Norčič-Štamcar, zamenica šefa Delagacije EU u Srbiji, Subrat Batačardži, ambasador Indije u Beogradu.

U susret konferenciji, a u okviru panela Državni službenik: Krizno komuniciranje u javnoj upravi, razgovarali smo sa Danijelom Koletićem, PR stručnjakom.

Zašto je u kriznom komuniciranju najvažnija iskrenost?

– Odnosi s javnošću u procesima upravljanja kriznim komuniciranjem predstavljaju najveći izazov za kompaniju ili pojedince. Nažalost, kreiranje lažnih vesti i njihovo ponavljanje predstvaljaju ozbiljan problem i imaju uticaj na ponašanje mnogih kompanija i pojedinaca u procesu komuniciranja. Istina uvek izađe na videlo, pa je važno biti iskren, pa čak i ako imate problem – zato budite korak ispred medija sa jasnim planom kako bi pravovremeno reagovali unutar 30 minuta od prve krizne poruke u medijskom prostoru.

Nažalost, malo kompanija ima protokole upravljanja kriznim komuniciranjem, a oni su, pogotovo danas, važni zbog digitalnog komuniciranja. Imati plan predstavlja ozbiljnu investiciju, vreme za pripremu i uključenost svih zaposlenih zavisno od situacije koja može izazvati krizu.

Šta u odnosima sa javnošću znači biti „bliže ljudima“?

– Komuniciramo sa ljudima ili za ljude svojim porukama. Bliže ljudima je moto Focus konferencije o komunikacijama i inovacijama u javnoj upravi i javnim kompanijama. Zaposleni u javnoj upravi, a pogotovo oni koju odlučuju, pre svega političari, trebali bi razumeti da su tu da budu servis građanima po jednakim standardima za sve. “Bliže ljudima“ znači biti transparentan, a to se postiže komunikacijom koja ima za cilj dati što više odgovora na što više pitanja.

Kako komentarišete današnji odnos političara i javnih službenika sa medijima i javnošću? Šta se u ovom odnosu pod hitno mora menjati?

– Nažalost, u celoj regiji nedostaje političke komunikacije, ne one u funkciji osobnih interesa i neprestanih afera, već u funkciji građana. Medijske kuće danas ne traže više vesti – one ih dobijaju. Medijski prostor danas se plaća i odnosi sa javnošću i njihova uloga se menja u tom segmentu komuniciranja javne uprave. Digitalna pismenost, nedostatak zaposlenih u javnom sektoru na području odnosa s javnošću, te upravljanja digitalnim komunikacijama, šteti imidžu političara, a posebno onih koji odlučuju. Trebali bi svi na edukaciju kako bi razumeli promene. Mladi odlaze, nema pozitivnih informacija, nego su svedoci viralnih afera političke elite koja ne razume da svemu dođe kraj, i da komuniciranjem onog dobrog što rade mogu sačuvati svoje obraze u percepciji njihove ostavštine.

Kako se u kriznoj situaciji snalaze naši političari i koja je uloga ljudi iz njihovog okruženja koji su zaduženi za komunikacije?

– Nedostaje razumevanja o važnosti investiranja u znanje, o važnosti da se sve menja oko politike, a oni kao da nemaju dodira sa stvarnošću i, ono najvažnije, da shvataju da rešenja postoje, samo se trebaju osloniti – ne na stranačke ljude u celosti, nego na stručnjake koji se bave komunikacijama i čiji je to posao. Trebaju pitati i komunicirati sa njima, a ne skrivati se zbog neznanja ili lenjosti da uče. Zaposleni stručnjaci u sektoru odnosa s javnošću javne uprave i javnih preduzeća nedovoljno se cene, kao i njihovo znanje, i to je za mene poražavajuće. Posao zaposlenih u tom sektoru nije nimalo lak, on je postao negde i samo provođenje stranačke “mantre”, umesto da pogleda istini u oči. Nažalost, nedostaje etike i morala, zato se postavlja ključno pitanje: da li političare uopšte brine kriza u kojoj se nađu, ili ih brine samo šta i kako da zarade dodatno?

U Hrvatskoj smo nedeljama imali krizu na ministarskoj osnovi. Nažalost, nemoral se pokazao na delu sve dok nije sve došlo do vrhunca i ugrožavalo premijera. Ovo je tipičan slučaj ignorisanja stvarnosti. Nisu svi političari i oni koju odlučuju isti, ima onih koji komuniciraju i kojima je stalo do države i birača koji su ih izabrali. Jedno od pitanaja je ko su vlasnici medijskih kuća i ko koga simpatiše od novinara, ili po nalogu.

Postoji li mogućnost da će u skorijoj budućnosti biti najisplativije stvarati kriznu situaciju, pa je rešavati javno pred auditorijumom kao jedan vid reklame?

– Ovo se događa već u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i Nemačkoj, gde je visok stupanj demokratije, pa se svaka reč političara prati i analizira. Političari se tamo ne sakrivaju, nego komuniciraju, jednostavno ih mediji ponekad nateraju na to. Ulazimo u zonu nemoralnih političkih komunikacija – to nije slučaj samo u regiji, nego globalno. Uprkos tome, svaki političar ima svoju odgovornost. Oni ambiciozniji više komuniciraju i vidljiviji su, pa su zato i deo medijskih kriza, a oni koji ćute i rade u skaldu sa procedurama, i izvan njih, nalaze se u zoni netransparentnosti koja predstvalja obraz jedne nacije u komunikacijskom smislu. Kada afera nastane – već je kasno.

Građani zaslužuju da budu informisani. Nažalost, najčešće se afere dese kad se političari najmanje nadaju, a najgore je da ih to ne uzrujava previše. Kreiranje lažnih vesti unutra političke komunikacije, preusmeravanje sa jedne teme na drugu i odvraćanje pažnje posebna je specijalnost političkog komuniciranja. Najaveća pretnja političarima i njihovim strankama predstavljaju društvene mreže, a kontrola građana u digitalnom prostoru sve je veća. Vrtlog života između politike i građana svodi se na reality u kom svako nekoga prati.

Detaljniju agendu i način prijave za konferenciju možete pogledati na sajtu: digitalconference.rs